Menu
Danas sam dijete
Share on Viber

Danas sam dijete

AUTOR: Jovanka B.

Danima slušam jednu te istu pjesmu, domaći pop-rock hit iz osamdesetih prepjevan u jazz i soul verziji u duetu. Danas slušam i plačem. Dijete me gleda poluzabrinuto i pita: “mama zašto opet to slušamo“? Ne znam odgovor. Odjednom me je preplavilo. Moderna medicina bi to nazvala depresijom. Doktor bi mi dao instant dijagnozu za „plačeš na spot bez razloga“ i za „neutemeljen osjećaj tuge“ i za „ponovilo se više nego jednom“?? „Pa što ste dosada čekali“??! I uvalili bi mi xanax, helex, antidepresive. Nadrogirali bi me protiv života. Eutanazirali svaki osjećaj tuge i zabrinutosti te učinili da ovaj život bude nestvarno ružičast i baš po mjeri te doze koju unosim u sebe.

Pitam se, da li je normalno izgarati osam do deset sati dnevno na poslu kako bih zaradila pare koje ću potrošiti na stvari i sadržaje za koje se pitam da li mi uopće trebaju i tko ih je ikad izmislio i nametnuo, složio u police i kataloge ovog života - i pritom se osjećati energično i zainteresirano za bilo koje sadržaje koji se nude poslije 19h??? Ako ih ciljano zaobiđeš onda ti se nameće osjećaj krivice i proziva te se „asocijalnim“ i „dosadnim“ a i sama sebe već nazivam „babom“.. Kada nisam na poslu „tu“ sam zbog djeteta, muža, obitelji, prijatelja, pokorno služim životu, mogla bih poslužiti kao školski primjer (mada možda i nisam najobjektivnija). Nagomilalo se u ovih čedrdeset i sitno..Gledam TV kanale koje ne želim, slušam glazbu koja mi se ne sluša, kuham hranu koja mi se ne jede (od koje btw dobijam kile koje mi ne trebaju). Kradem si od sna da pročitam koji red knjige, čitam dok mi korice te iste knjige ne padnu na glavu (cca 7 minuta) i dok ne osjetim vlastitu slinu kako mi nekontrolirano curi niz bradu i mokar jastuk pod licem. I zamrem do jutra. Toliko o pokušaju ugađanja samoj sebi.

I tako. Život ponekad zvuči kao čista robotika, uslužni servis, nekad je i čista metafizika..a ponekad je i ružičast..Za mene je danas pomalo sve, samo pokušavam da spoznam i saznam kuda sam to zalutala, tražim sebe bezbrižnu i tražim zvukove djetinjstva ...oni su nekako najčistiji, imaju za mene TAJ terapeutski učinak, tu alkemiju..neka mi oprosti muž, dijete ali danas odlazim na selo, ručati kod mame, danas ne kuham, ne služim nikome..danas sam JA dijete :)

Imaš potrebu da ostaviš komentarčić?



O NAMA
KONTAKT
Sva prava zadržana

Developed by: A&Ž