Menu
Roman Turski most: EPILOG
Share on Viber

Roman Turski most: EPILOG

AUTOR: Gošća Bloga: Ljiljana Šapić

Ja sam turski most.

Sulejmanov most.

Čuveni osječki most.

I ja gorim.

Moje ruke su milovale obrise jednoga grada.

Moje tijelo se odmaralo na lađama koje su me uspavljivale kao zipka novorođenče.

Moja su debla povukla vlagu i mulj rijeke na kojoj sam živio, a noge se odmarale na baranjskim močvarama.

Preko mene su prešle karavane i vojske. Na mojim su se plećima odmarala umorna djeca i žene. Na mom se čelu skupljala rosa, a moje su se grudi pokrivale perinom od snijega.

Budio sam se u magli i kupao u suncu.

Spavao sam pod nebom i svjedočio prolaznosti drugih i sebe samog.

Ja sam most. I ja gorim.

Izgradile su me ljudske ruke. Ljudske ruke su me i spalile.

Za mene je čovjek ono što je za čovjeka Bog. Onaj koji te je stvorio i onaj koji odlučuje da je vrijeme tvoga trajanja prošlo.

Ja gorim.

Moje tijelo nestaje, a duša se odvaja od njega u crnom dimu.

Ona ostaje ovdje i nakon što mene više ne bude.

Da luta i čeka.

Nije važno koliko ću čekati.

Nadam se da će me neke uši ipak čuti i da ću njima ispričati svoju priču.

Nadam se da će to biti uši jedne žene.

Imaš potrebu da ostaviš komentarčić?

4 December, 15:19

Svjelana

Bilo je lijepo procitati dijelove zanimljivog romana pa kada bude prodaja i na drugom prostoru osim na hrvatskom bit ce divno procitati cijeli roman!



O NAMA
KONTAKT
Sva prava zadržana

Developed by: A&Ž