Menu
Odjednom mi
Share on Viber

Odjednom mi

AUTOR: Jovanka B.

Konačno sami. Dijete je kod bake od ponedjeljka, trebali smo to pametnije iskoristiti. A mi u svađi. Naravno oko gluposti. Čak ne znam ni prepričati. Ostati ili pobjeći?

Smeta mi dok žvaće, trpa u sebe kao da je preživio logor. Vječito je gladan. Vječito slušam o premalo sexa. Zar je sex mjerljiv kvantitativno? Dobro, prihvaćam krivicu, mogla bih ja to i malo bolje.

Umorna sam od emancipacije jebo ju onaj ‘ko ju izmislio. Ne mogu sve odjednom da jebe rak raka. Ako je veš opran dlakave su mi noge. I ruke. Pete u ragadama. Ako su mi pete oribane, kupatilo je fuljavo, veša kamara.

Nisam s djetetom stigla odraditi brojanje do 100. Zastale na 29. Šiške su joj zarasle. Vječito kaskam za životom.

Pročitah davno: “Have no fear of perfection you will never reach it”. Ma da???

Gledam ga. Ima mile oči. Nešto je u njima zbog čega sam ostala. Želim vjerovati da se ipak razumijemo. U ovom moru površnih ljudi on je trebao biti taj.

Otvaram misno vino. Čep puca i upada u flašu. Da li je to loš znak? Pijemo. Bajaga svira Tišinu. Nemam strah od savršenstva. Sretna sam. Nosi nas trenutak.

Odjednom mi.

Prilazi mi kao nekada. Tonemo.

Ipak se volimo?

Imaš potrebu da ostaviš komentarčić?



O NAMA
KONTAKT
Sva prava zadržana

Developed by: A&Ž